Herkulanej (latinski: Herculaneum) je antički grad u Napuljskome zaljevu koji je stradao kad i Pompeji, Stabiae i Oplontis, od erupcije Vezuva 79. godine.

Dan 22. studenog 1738. godine se smatra za rođendan klasične arheologije jer su tada započela iskapanja Harkulaneja. Voditelj iskopavanja bio je Rocque Joaquin de Alcubierre, a nadgledao ga je markiz Marcelo Venuti koji je boravio u Cortoni gdje je 1732. god. osnovao prvo arheološko društvo, Academia Etrusca. God. 1749. Venuti je napisao prvu knjigu o otkrićima u Herkuleju i Pompejima.

Od kada je otkriven 1981. god., u Herkulaneju su pronađeni ostaci samo 150 ljudi i vjeruje se da je evakuacija izvršena na vrijeme te da se većina stanovnika spasila. Pronađeno je mnogo umjetnina, ali i knjižica s mnogobrojnim tekstovima grčkih filozofa.

Svi dokazi potvrđuju daje Herkulanej bio ekskluzivno obalno odmorište i odiše posve drukčijom atmosferom od Pompeja. Ljudi su tamo dolazili uživati ili pak ponuditi usluge onima koji su na odmoru. Forma je bila važna rimskim posjetiteljima koji su bili lagodni, ali ne i bogati. Primjerice, mnogi stupovi bili su načinjeni od opeke, a onda prilagođeni kako bi nalikovali izdubljenom mramoru pravih stupova u Pompejima. Svi dućani i kuće koristili su jarko obojene, bogate mozaike i freske kako bi stvorili atmosferu ladanja, a mnogi među njima su preživjeli.

Od 1997. god. nalazi se na UNESCOvom popisu zaštićenih spomenika svjetske baštine.