Drvene crkve Chiloé je naziv za drvene crkve na otočju Chiloé (Čile), koje su kao jedinstvena pojava originalne arhitekture u Latinskoj Americi 2000. godine upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi.

Ove crkvene drvene građevine predstavljaju baštinu isusovačke peripatetičke misije u 17. i 18. stoljeću, a koju su nastavili i obogatili franjevci u 19. stoljeću, te još uvijek i danas živi. U njima su utjelovljena bogatstva Chiloé otočja, te svjedoče o uspješnom spoju autohtone indijanske i europske kulture doseljenika. Ova arhitektura je u potpunosti integrirana u krajolik, te također predstavlja duhovne vrijednosti zajednice mestika.

Za razliku od službene španjolske kolonijalne arhitekture, ove crkve su uglavnom građene od lokalne drvene građe i pokrivene su drvenom šindrom. Naime, one su građene kako bi odolijevale otočkoj vlažnoj i kišnoj oceanskoj klimi. Čak su se šindra pločice od čempresa Fitzroya koristile kao novac, poznat kao Real de Alerce.

Šesnaest zaštićenih crkvi se nalaze koncentrirane u istočnom području otočja Chiloé.