Carske grobnice dinastija Ming i Qing (kineski: 明清皇家陵寝) je zajednički naziv za grobne komplekse i grobnice koje su UNESCO-ova svjetska baština zbog skladne integracije izvanrednih arhitektonskih skupina u prirodni krajolik u duhu geomancije (Feng shui). Izvorno su tri lokaliteta upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2000. godine, no popis je proširen 2003., upisom 8 grobnih kompleksa u Pekingu i Jiangsu, te 2004. godine upisom 3 grobnice careva dinastije Qing iz provincije Liaoning.

Carski mauzoleji predstavljaju izvanredno svjedočanstvo kulturne i arhitektonske tradicije koja je preko 500 godina dominirala ovim dijelom svijeta, a kako su uklopljeni u prirodni okoliš, oni su su i jedinstveni kompleksi kulturnih krajolika. Oni su grobna mjesta slikovitih osoba, ali i mjesta na kojima su se odigrale važne epizode iz kineske povijesti.

Carske grobnice dinastija Ming i Qing su također i sjajan primjer vjerovanja, svjetonazora i geomantičkih teorija Feng shuija feudalne Kine. Prema tome, lokalitet grobnice, ravnica ili široka dolina, mora imati planinu na sjeveru ispod koje se podižu grobnice s nižim dijelovima prema jugu; s istoka i zapada grobnice moraju biti okružene brdima i imati barem jednu rijeku. Kako bi se uklopile u okoliš, sve građevine prate središnju cestu ("Put duša") koja se može pružati nekoliko kilometara i granati u sporedne ceste koje vode do pojedinačnih mauzoleja. Ulaz s trijemom i pet vrata označava početak Puta duša, a slijede druge građevine kao što su prijemni paviljoni, paviljon sa stelom "Božanskih zasluga", kameni stupovi i parne skulpture životinja, generala i ministara. Nakon nekoliko kamenih mostova slijedi Trijem zmaja i Feniksa, a potom se dolazi do kompleksa građevina koje uključuju dvoranu za meditaciju kojoj su na krilima bočni paviljoni i Memorijalni toranj koji vodi do ozidanih tumula ispod kojih su grobne komore.