Bitka za Saint-Malo vodila se između savezničkih i njemačkih snaga za kontrolu francuskog obalnog grada Saint-Maloa tijekom Drugog svjetskog rata. Bitka je bila dio savezničkog proboja preko Francuske i odvijala se između 4. kolovoza i 2. rujna 1944. Jedinice vojske Sjedinjenih Američkih Država, uz potporu slobodnih francuskih i britanskih snaga, uspješno su napale grad i porazile njegove njemačke branitelje. Njemački garnizon na obližnjem otoku nastavio je pružati otpor do 2. rujna.

Saint-Malo je bio jedan od francuskih gradova koji su označeni kao utvrda u okviru njemačkog programa Atlantskog zida, a njegova predratna obrana znatno je proširena prije savezničkog iskrcavanja u Normandiji tijekom lipnja 1944. Kao dio njihovih planova invazije , saveznici su namjeravali zauzeti grad kako bi se njegova luka mogla koristiti za iskrcavanje opskrbe. Iako je bilo rasprava o nužnosti ovoga u kolovozu kada su se savezničke snage probile iz Normandije i ušle u Bretanju, odlučeno je zauzeti Saint-Malo radije nego obuzdati kako bi se osigurala njegova luka i eliminirao njemački garnizon.

Nakon što su početni pokušaji zauzimanja mjesta propali, američka vojska započela je operaciju opsade. Pješačke postrojbe napale su i porazile veliki broj utvrđenih njemačkih položaja uz potporu topništva i zrakoplovstva. Utvrda na rubu Saint-Maloa bila je konačna njemačka pozicija na kopnu koja se mogla održati i predala se 17. kolovoza. Nakon opsežnog zračnog i pomorskog bombardiranja, garnizon na obližnjem otoku Cézembre predao se 2. rujna. Njemačka rušenja učinila su nepraktičnim korištenje Saint-Maloa kao luke. Grad je također bio teško oštećen tijekom bitke, a nakon rata je obnovljen.